Imam bratića kojeg volim najviše na svijetu, od sve svoje rodbine. I on upravo sada završava svoj fakultet strojarstva, jako sam ponosna na njega i tim povodom bih mu htjela kupiti i pokloniti Omega ručni sat.
Ajde da vam ispričam početak. Moj bratić je fakultet upisao prije 6 godina i u međuvremenu je završio one prve 3 godine te je tada već imao jednu obranu i dodjelu diploma. Za tu prigodu nije Omega dolazila u obzir, odvela sam ga u redovan dućan sa satovima i sam je odabrao sat koji mu se za tu prigodu najviše svidio. Nije bio previše skup, ali opet – s obzirom da je bio neki modni brend sata, a ne neki kultni brend proizvođača satova kao što su Tissot, Omega ili Rolex ne mogu ni reći da je bio jeftin.
Meni se tada njegov izbor nije najviše svidio jer mi se činilo da je to samo još jedan trendovski sat koji za koju godinu više neće biti moderan pa će mu samo stajati u ladici. Ipak je recimo jedna Omega bezvremenski sat koji ne podliježe modnim trendovima i samim time ne gubi vrijednost nego je trajna imovina koju često muškarci (pa sve češće i žene) prenose s koljena na koljeno kao naslijeđe i obiteljsko blago, rekla bih čak i uspomenu.
Stoga sam sada dok je završio 5. godinu studija i dobio punu titulu inženjera strojarstva poželjela taj uspjeh nagraditi i ovjekovječiti sa jednim Omega satom.
Međutim, mi nismo nikakvi bogataši nego posve prosječan srednji sloj i naravno da mije samim time budžet i ponešto ograničen. Jako bih voljela kad bih mu mogla kupiti bilo koji Omega sat koji mi se svidi. Ali nažalost ne mogu jer su stvarno skupi.
Zato sam došla na zanimljivu ideju da mu kupim rabljeni Omega sat – probala bih naći neki koji je stvarno kao novi i da po mogućnosti nema neku posvetu napisanu na poleđini. Mislite li da je to ideja u redu ili ipak ne?…